Hrvatska rak-rana! Gdje su pohrvaceni unijati?

Hrvatska rak-rana! Gdje su pohrvaceni unijati?

Boris
Boris

September 22nd, 2002, 9:45 pm #1

Osobno smatram da ne neopodno da se kao Hrvati suocimo sa istinom o masivnom postotku pohrvacenih Srba u ukuponom udijelu u Hrvata (osobno znam mnoge koji su toga podrijekla ali kriju pred mnogima)!

---------

Vatikan je od kraja 17. do kraja 19. stoljeca pokatolicio vise stotina tisuca Srba u Dalmaciji i drugim oblastima danasnje lijepe nase hrvatske (specificno Konavle, Dubrovnik, Hercegovina, Dalmatinska Zagora, Lika, Slavonija).

Srbi su prvo postajali "unijati" (bogosluzenje je ostalo pravoslavno, ali je morao da se prizna papa), a vrlo brzo su ih "preorjentisali" u "prave" katolike. Od ovih bivsih Srba uvek se formirala udarna snaga vatikanskih zlocinaca, u 2. svjetskom ratu to su bile "ustase", u poslednjem desetljecu razne drzavne i privatne vojske i paravojske.

Uvjeren sam da su svi hrvati koji vole posjecivati srpske sajtove da provociraju upravo potomci onih pokatolicenih Srba, jer kao konvertiti i nesvjesno zele da se ogranice od Srba, koji su im, kako rece Simo Matavulj, "zivi prijekor".

Ako ovo nije istina, neka mi neko od ostalih hrvata objasni slijedece:

Sta je bilo sa pounijacenim Srbima?
Gde su ti ljudi?
Danas vise nema unijata, sta je bilo sa njima?

Samo ozbiljne odgovore bez provokacija!
Quote
Share

Horus
Horus

September 22nd, 2002, 9:46 pm #2

U Hrvatskoj i danas ima grkokatolika. Nikad ih nije ni bilo puno medju etnickim Hrvatima, pa i danas vecinu hrvatskih unijata cine Rusini. Ipak, ima i Hrvata.

Ovo o pokatolicenju stotina hiljada Srba... Pa jes' ti povijest ucio slusajuc' didu kako gusli?

Quote
Share

Bijeli
Bijeli

September 22nd, 2002, 9:47 pm #3

Osobno smatram da ne neopodno da se kao Hrvati suocimo sa istinom o masivnom postotku pohrvacenih Srba u ukuponom udijelu u Hrvata (osobno znam mnoge koji su toga podrijekla ali kriju pred mnogima)!

---------

Vatikan je od kraja 17. do kraja 19. stoljeca pokatolicio vise stotina tisuca Srba u Dalmaciji i drugim oblastima danasnje lijepe nase hrvatske (specificno Konavle, Dubrovnik, Hercegovina, Dalmatinska Zagora, Lika, Slavonija).

Srbi su prvo postajali "unijati" (bogosluzenje je ostalo pravoslavno, ali je morao da se prizna papa), a vrlo brzo su ih "preorjentisali" u "prave" katolike. Od ovih bivsih Srba uvek se formirala udarna snaga vatikanskih zlocinaca, u 2. svjetskom ratu to su bile "ustase", u poslednjem desetljecu razne drzavne i privatne vojske i paravojske.

Uvjeren sam da su svi hrvati koji vole posjecivati srpske sajtove da provociraju upravo potomci onih pokatolicenih Srba, jer kao konvertiti i nesvjesno zele da se ogranice od Srba, koji su im, kako rece Simo Matavulj, "zivi prijekor".

Ako ovo nije istina, neka mi neko od ostalih hrvata objasni slijedece:

Sta je bilo sa pounijacenim Srbima?
Gde su ti ljudi?
Danas vise nema unijata, sta je bilo sa njima?

Samo ozbiljne odgovore bez provokacija!
Horuse, otkud znas da ti pradjed nije bio unijat, a cukundjed Pravoslavac?

...........

Citaj Simu Matavulja, zivog svedoka unijacenja Srba:


Pilipenda

(IZ GORNjE DALMACIJE)

Pilip Baklina spavaše, na ognjištu, obuèen, pokriven haljkom, glavom okrenutom ka slabom plamenu, koji je liskao dno lonca, obješena o verige. Zapaljeno smrekovo korijenje davalo je više dima nego plamena; dim je plavio mraènu kuæicu, dizao se pod slameni krov, pokušavajuæi da izaðe kroz jedini otvor na krovu. Vjetar je suzbijao dim, te bi se lice Pilipovo namrštilo, a promolili se krupni, žuækasti zubi pod èetkastim prosijedim brkovima. Kad bi vjetar utolio, dim bi ugrabio priliku da se izvuèe, te se mogahu razabrati: u jednom uglu krevet, ispunjen slamom. ali sav raskliman; u drugom razboj i na njemu njekoliko haljina; prema vratima koš i nad njim naherena polica sa njekoliko komada posuða; oko ognjišta još dva-tri lonca i toliko tronožnih stoèiæa. I to bješe cijelo pokuæanstvo!

U dvorištu" domaæica, Jela Pilipova, sitna žena, ružna, posmatraše na pozitku dva bremenca smrekovih panjeva, pomiješanih sa njekoliko sitnih grabovih cjepanica, što su njih dvoje sa velikom mukom za dva dana nasjekli i prikupili po zabrežju, nad selom. Vjetar je landarao njenim zubunom i kosom bez povezaèe, a ona je namještala panjeve, kako æe tovar izgledati veæi.

U pregratku grizao je Kurjel, sitan, rið, gotovo sijed magarac, tankih nogu, sama kost i koža. Nad njim, na tavancu, bješe složen tovar jeèmene slame, njegova krma za cijelu zimu, a pred njim, na zemlji, bješe rukovijet slame, njegov jutrenji obrok, koji je on grizao lagano, gotovo slamku po slamku. Njegov blagi pogled bio je upravljen èas na domaæicu èas na pijevca i dvije kokoši, što prema njemu èuèahu, gledajuæi ga žalostivo. Oèevidno on ih je žalio, osobito veselu i lijelu Pirgu, te bi rado s njima podijelio svoju slamu, kad bi to za njih hrana bila.

Još dvadesetak takih kuæica, pa onda desetak poveæih, to je selo K. u gornjoj Dalmaciji. Selo se razasulo na jednom rubu ravnice, pod brežuljcima. Mala starinska pravoslavna crkva, sklonila se za najgušæom gomilom kuæa, u sredini. A u zaèelju sela, odvojena, zidala se velika, gospodska zgrada, oèevidno bogomolja, koja bi dolikovala kakvoj varošici, a ne najsiromašnijem selu Petrova Polja.

Jela uðe u kuæu, tresnuvši vratima. U isti mah i vjetar huknu jaèe i plamen bukvu i voda u loncu uzavri, te se Pilip trže, sjede i pogleda mutnim oèima oko sebe. Kad ustade da se protegne, tada se tek vidje da je pravi Pilipenda, kako su ga seljani zvali, jer kad diže ruke povrh glave, umalo ne dohvati ševar na krovu! Bješe krakat, duga vrata i oble glave. Benevreci na njemu bjehu sama zakrpa, a njekada crvena kapa, od plijesni crna, natakla mu se do klepastih ušiju. Kad zijehnu, èinilo se da æe progutati lonac.

Jela izvadi iz koša i stavi pred muža zemljanu zdjelu, u kojoj bjehu oko dvije pregršti kukuruzova brašna, veæma crna, nego žuta. Pilipenda uzdahnu, odmahnu glavom, pa zahvativ polovinu, sasu ga u vrelu vodu, pa mješajom provrti kašu. Jela odnese ostatak, a donese njekoliko zrna soli i spusti ih u lonac. Oboje stadoše gledati kako krklja kaèamak, jeduæi ga oèima. Najposlije Pilipenda skide lonac, izmiješa puru i izruèi je u drvenu zdjelu. Pa iziðoše oboje pred kuæu da se umiju.

Pošto se prekrstiše, poèeše polako, oprezno žvatati, omjerajuæi nesvjesno, brzo i krišom jedno drugom zalogaje. Kad veæ bjehu pri kraju, Jela æe:

- Jadna ti sam, što æu!? Nemam povezaèe! Kako æu sjutra na prièešæe bez povezaèe?

Pilipenda slegnu ramenima, napi se vode, pa izaðe iz kuæe. Žena izaðe za njim. te natovariše magarca. Onda oboje stadoše kao skamenjeni, posmatrajuæi tovar, magarca i kokoši. Ponjekad, trenutno, sukobili bi se njihovi prazni, tužni pogledi, ali bi ih brzo odvratili. Tako izgledahu kao dva kipa, koji olièavaju glad i nemoæ! Najzad opet æe žena, kao za sebe;

- Jadni ti smo, šta æemo? Za ovo neæeš uzeti ni pet šestica, koliko treba za brašno, a ja gologlava ne mogu na prièešæe, te æe se reæi da smo se i mi upisali!

Pilipenda pusti glas, koji je nalikovao na režanje ljuta psa, pa izbuljivši krvave oèi na ženu, zapita kroz zube:

- A hoæeš li da se upišemo u tu... tu... vjeru?

- Saèuvaj Gospode! - reèe Jela ustuknuvši i prekrstivši se.

Onda Pilipenda uðe u magareæi pregradak i donese najbolju kokoš.

Jela, užasnuta, viknu:

- Ma zar Pirgu? Hoæeš da prodaš Pirtu?

Pilipenda samo reèe: "E, ja!" pa dohvata dugaèki štap i poðe za magarcem.

Put je vodio mimo novu crkvu. Pilipenda èu gdje ga njeko ozgo zovnu, ali pljunu put radnika, pa pohita dalje, preko njiva.

Kad stigoše na kolski put, Pilipenda se osvrte na planinu Dinaru, koja se bijeljaše od snijega: tužnim pogledom preleti cijelo Petrovo Polje, koje se crnjaše u suhomrazici; pogleda žalostivo na seoca što se nižu po rubovima i uèini mu se da vidi kako po ravni leti ona strahovita utvara, koja veæ. od èetiri mjeseca davi narod.

To je bilo zimi godine 1843. Zbog neobièno slabe ljetine, još s jeseni, zavlada glad po gornjoj Dalmaciji. Pred Božiæ malo koja kuæa imaðaše nješto žita, a zbog slabog saobraæala u ono vrijeme, žito je sporo dolazilo s mora u gradove, a bezdušni trgovci udariše prevelike cijene. Šumoviti i stoèni krajevi pomagahu se kojekako, prodavajuæi drva, hraneæi se bijelim smokom, koljuæi stoku, prodavajuæi je u bescijenje, ali golo Petrovo Polje, niti ima šuma, ni stoke! Kad se veæ desilo njekoliko smrtnih sluèajeva od gladi, onda opæina drniška, kojoj pripada Petrovo Polje, stade opravljati i graditi putove, plaæajuæi radnike kukuruzom. Snažan i vrijedan radnik, kao što bješe Pilipenda, mogaše zaraditi pola oke kukuruza na dan, a toliko bješe dosta za njih dvoje, jer veæ krajem ljeta otidoše im oba sina u Primorje, u najam. Ali nakon nekoliko nedjelja, opæina prekide radove, a sreska vlast nabavi dosta žita i poèe ga dijeliti narodu na dva naèina: katolicima na poèek (biva, da otplaæuju na obroke u novcu, nakon nove ljetine), pravoslavnima pak poèe poklanjati kukuruz, pod pogodbom da svaki kuæni starješina koji bude primao ishranu mora prijeæi u unijatsku vjeru. Narod se smuti. Agitacija najviše poèe u K., gdje ne bješe druge vjere sjem pravoslavne. Stari iznemogli pop nastojaše da orazumi svoju pastvu, ali baš znatnije seljake strah od gladi nagna da se pounijate. To uèiniše kapitan, aðunto, èauš (seoski knez, zamjenik mu i raznosaè službenih listova) i još sedam-osam domaæina. To se zvalo: "upisati se u carsku vjeru!" Razumije se da je novovjercima bilo zabranjeno ulaziti u pravoslavnu crkvu...

Pilipenda je išao ka gradu za svojim starim Kurijelom, koji je nabadao tankim nožicama, sporo odmièuæi. Ali ga Pilipenda nijednom ne ošinu, niti ga je ikada tukao, jer mu žao bješe svoga staroga i odanoga pomagaèa u ratovanju za opstanak. Pilipenda požali i jadnu Pirgu, koja jednom zarakoli i zalepeta krilima, pokušavajuæi da se otme. On joj reèe: "Ej, moja Pirgo, žao mi te, ali mi je žalije sebe! Oplakaæe te Jela, lje!"

Dabome da je Pilipenda na svoj naèin pomalo i razmišljao o zlom udesu, koji snaðe njega i ostale i da je vezivao na to njeka svoja kratka razlaganja. To mu se najviše vrzlo po mozgu kad bi tako za svojim magarcem išao u grad, a sve se naturivalo u obliku pitanja. Pitao je Pilipenda boga:

- Bogo moj, zašto ti šalješ glad na ljude, kad je meni, jadnom težaku, žao i stoke kad gladuje!? I zašto baš šalješ bijedu na nas težake, koji te više slavimo nego Lacmani, siti i objesni!? Ali, opet, hvala ti, kad dade da smo mi najsiromašniji najtvrði u vjeri, te volijemo dušu, nego trbuh!...

U njeko doba Pilipenda èu iza sebe tutanj koraka; uporedi se i poðe s njim Jovan Kljako. Bješe to živolazan starèiæ, koji je prije dvadeset i pet godina uèestvovao u šibenièkoj buni protiv vladike Kraljeviæa, kad ono htjede da pounijati pravoslavne Dalmatince, a sad Kljako, pod starost, ipak prevjeri! Nazva boga Pilipendi i dodade:

- A, jadan Pilipenda, smrznu li se?

- Valaj da hoæu da se ukoèanjim ovðe, nasred puta, ne bih zažalio!

- A jadan, a što ti... a što se ti ne bi upisao?

Pilipenda odvrati:

- Valaj, neæu, pa sad crkao od gladi! A neæete dugo ni vi svi, pa da vam je car poklonio cijelo Petrovo Polje!

Kljaku i drutovima mu Pilipenda bješe živi, olièeni prijekor; ipak se nasmija i poèe izvijati:

- Ama, Pilipenda, bolan, orazumi se i èuj me! Ne uèinismo ni mi to od bijesa, niti mislimo ostati u poganiji, nego... znaš... dokle izimimo, dokle opasemo nejaè i èeljad, pa onda æemo lako!

Pilipenda pljunu.

- Ja ne znam hoæete li lako i kako æete, ali znam da vam obraz ne opra niko, ni dovijeka, ni dokle vam bude traga!

Kljako se namršti, te æe oporo:

- Blejiš, Pilipenda, ali æeš i ti biti unijat prije Uskrsa!

Pilipenda stade i viknu:

- Ja se uzdam u mora srpskoga Rista! Ako æe mi pomoæi, hvala mu, ako neæe i onda mu hvala, jer mi je sve dao, pa mi sve može i uzeti, i dušu! A ti...

Kljako ga prekide.

- Muèi, Pilipenda, ja sam carske vjere!

- A, pasji sine, - viknu Pilipenda izmahnuvši štapinom... - èekaj da ti pritvrdim tu vjeru!

Ali Kljako pobježe.

Onda Pilipenda, izvan sebe od gnjeva, ovom snagom udari Kurijela. Ovaj stade, okrete glavu i tužno pogleda gospodara, a Pilipenda se postidje, pa ga obuze žalost, te sjede na pervaz od ceste i zaplaka se!

Quote
Share

Bijeli
Bijeli

September 22nd, 2002, 9:49 pm #4

Osobno smatram da ne neopodno da se kao Hrvati suocimo sa istinom o masivnom postotku pohrvacenih Srba u ukuponom udijelu u Hrvata (osobno znam mnoge koji su toga podrijekla ali kriju pred mnogima)!

---------

Vatikan je od kraja 17. do kraja 19. stoljeca pokatolicio vise stotina tisuca Srba u Dalmaciji i drugim oblastima danasnje lijepe nase hrvatske (specificno Konavle, Dubrovnik, Hercegovina, Dalmatinska Zagora, Lika, Slavonija).

Srbi su prvo postajali "unijati" (bogosluzenje je ostalo pravoslavno, ali je morao da se prizna papa), a vrlo brzo su ih "preorjentisali" u "prave" katolike. Od ovih bivsih Srba uvek se formirala udarna snaga vatikanskih zlocinaca, u 2. svjetskom ratu to su bile "ustase", u poslednjem desetljecu razne drzavne i privatne vojske i paravojske.

Uvjeren sam da su svi hrvati koji vole posjecivati srpske sajtove da provociraju upravo potomci onih pokatolicenih Srba, jer kao konvertiti i nesvjesno zele da se ogranice od Srba, koji su im, kako rece Simo Matavulj, "zivi prijekor".

Ako ovo nije istina, neka mi neko od ostalih hrvata objasni slijedece:

Sta je bilo sa pounijacenim Srbima?
Gde su ti ljudi?
Danas vise nema unijata, sta je bilo sa njima?

Samo ozbiljne odgovore bez provokacija!
U Dalmaciji je oko 1850. bilo oko 600.000 unijata. Tridesetak godina kasnije bilo ih je oko 200.000. tako je jedno tamno razdoblje u istoriji dalmatinskih Srba bilo završeno.

-----

7.1. Unijaæenje

Za vrijeme kratkotrajne francuske vladavine postojala je vjerska ravnopravnost. Kada je ponovo došla Austrija, zapoèelo je plansko i organizovano zatiranje pravoslavlja. Glavni zaèetnik ovih ideja bio je sam car Franjo I, izvvršioci predsjednik vlade i ministar unutraènjih poslova, ministari policije i spoljnih poslova amrealizatori namjesnici dalmacije, generali Franjo Tomašiæ a zatim Vencelav Lilienberg. Unijaæenje je bila prva faza u procesu odnaroðivanja srpskog naroda. U ovom poslu poslužio je i episkop Benedikt Kraljeviæ, liènost veoma mutne i prljave prošlosti. Tadašnji srpsko-pravoslavni prvosveštenik u austriskom carstvu, mitropolit karlovaèki stefan Stratimiroviæ, pokušao je 1815. godine da skloni episkopa Benedikta.

Meðutim, episkop je tada pristao da saraðuje sa vlastima na svakom poslu pa mu je to pružalo veliku zaštitu. Znatan otpor episkopovim namerama poèeo je arhimandrit manastira Krupe Gerasim Zeliæ. Episkop je uspeo da 1820. godine skloni arhimandrita iz Dalmacije – najpre u Beè a potom u Budim gdje je ostao do smrti. U meðuvremenu, narod i sveštenici pripremili su ubistvo episkopovo. Ali nisu ubili pravu liènost. Vlast je kao glavnog organizatora oznaèila sveštenoslužitelja Kirila Cvjetkoviæa. Usledila su i masovna hapšenja viðenijih Srba i njihova kažnjavanja.

Takvo obezglavljivanje naroda omoguæilo je nove talase unijaæenja. A poèelo je u okolini Drniša: dvojica sveštenika, Petar Krièka iz Krièaka i Marko Busoviæ iz Baljaka, vodili su razvratan život pa ih je vladika Josif Rajaèiæ pozvao na odgovornost. Oni su tada pristali na sve ponude vlasti na unijaæenje. Vlast je toliko protežirala unijaæenje da je nekolicina Srba odluèila da ubiju unijatske sveštenika. Oni su to i pokušali 1834. godine ali polovièno-ubili su samo sveštanika Patra Krièka. A vlast je tada završavala dvije velike crkve u okolini Drniša u Baljcima i Krièkama. Namesnik Lilienberg je uspeo da skloni vladiku Josifa Rajaèiæa iz Dalmacije. Novi vladika postao je Pantelejmon Živkoviæ, tadašnji arhimandrit manastira Rakovica u Fruškoj Gori. Navi vladika najpre je morao da gasi opasna žarišta u okolini Drniša i u Vrlici. I kada je on poèeo da radi kao pravi prvosveštanik, 1835. godine usledilo je premještanje na novo vladièanstvo u upražnjenu eparhiju Budimsku.

Premještanje je bilo po nareðenju cerevom. Unijaæenje je vršeno do 1841. godine kada je namjesnik August Turski objavio carski dekret protiv prozelitizma. Car iz Beèa objavio je 1848. godine Patent o vjerskoj toleranciji koji je oznaèavao jednakost vera. Po nekim podacima, u Dalmaciji je oko 1850. bilo oko 600.000 unijata. Tridesetak godina kasnije bilo ih je oko 200.000. tako je jedno tamno razdoblje u istoriji dalmatinskih Srba bilo završeno.


Uros Miso i Jovo Dmitrovic: "Tromedja"

Quote
Share

Bijeli
Bijeli

September 22nd, 2002, 9:51 pm #5

Osobno smatram da ne neopodno da se kao Hrvati suocimo sa istinom o masivnom postotku pohrvacenih Srba u ukuponom udijelu u Hrvata (osobno znam mnoge koji su toga podrijekla ali kriju pred mnogima)!

---------

Vatikan je od kraja 17. do kraja 19. stoljeca pokatolicio vise stotina tisuca Srba u Dalmaciji i drugim oblastima danasnje lijepe nase hrvatske (specificno Konavle, Dubrovnik, Hercegovina, Dalmatinska Zagora, Lika, Slavonija).

Srbi su prvo postajali "unijati" (bogosluzenje je ostalo pravoslavno, ali je morao da se prizna papa), a vrlo brzo su ih "preorjentisali" u "prave" katolike. Od ovih bivsih Srba uvek se formirala udarna snaga vatikanskih zlocinaca, u 2. svjetskom ratu to su bile "ustase", u poslednjem desetljecu razne drzavne i privatne vojske i paravojske.

Uvjeren sam da su svi hrvati koji vole posjecivati srpske sajtove da provociraju upravo potomci onih pokatolicenih Srba, jer kao konvertiti i nesvjesno zele da se ogranice od Srba, koji su im, kako rece Simo Matavulj, "zivi prijekor".

Ako ovo nije istina, neka mi neko od ostalih hrvata objasni slijedece:

Sta je bilo sa pounijacenim Srbima?
Gde su ti ljudi?
Danas vise nema unijata, sta je bilo sa njima?

Samo ozbiljne odgovore bez provokacija!
Bolela je tvoje stare koji znaju od kojijeh su i od kog poticu. A ti i nesvesno dolazis ides na srpske sajtove da pljujes, po starome obicaju konvertitskom.

------

U progonima pravoslavlja istakli su se, uz jezuite, narocitom zestinom neki zagrebacki i senjski biskupi.

Od zagrebackih, bio je najgori srpski odrod Petar Domitrovic, kom su roditelji bili pravoslavne vere. Od senjskih biskupa istakao se narocitom mranjom Brajkovic i benedikt Vinkovic i fanatik i necovek Marko Mesic, njegov namesnik.

Ovaj verski fanatizam, dugo vremena prigusen liberalnom verskom politikom posle 1781, izbio je strahovitom snagom, kao neki prividno "mrtvi vulkan" 1941-1945.
Quote
Share

Horus
Horus

September 22nd, 2002, 9:52 pm #6

Osobno smatram da ne neopodno da se kao Hrvati suocimo sa istinom o masivnom postotku pohrvacenih Srba u ukuponom udijelu u Hrvata (osobno znam mnoge koji su toga podrijekla ali kriju pred mnogima)!

---------

Vatikan je od kraja 17. do kraja 19. stoljeca pokatolicio vise stotina tisuca Srba u Dalmaciji i drugim oblastima danasnje lijepe nase hrvatske (specificno Konavle, Dubrovnik, Hercegovina, Dalmatinska Zagora, Lika, Slavonija).

Srbi su prvo postajali "unijati" (bogosluzenje je ostalo pravoslavno, ali je morao da se prizna papa), a vrlo brzo su ih "preorjentisali" u "prave" katolike. Od ovih bivsih Srba uvek se formirala udarna snaga vatikanskih zlocinaca, u 2. svjetskom ratu to su bile "ustase", u poslednjem desetljecu razne drzavne i privatne vojske i paravojske.

Uvjeren sam da su svi hrvati koji vole posjecivati srpske sajtove da provociraju upravo potomci onih pokatolicenih Srba, jer kao konvertiti i nesvjesno zele da se ogranice od Srba, koji su im, kako rece Simo Matavulj, "zivi prijekor".

Ako ovo nije istina, neka mi neko od ostalih hrvata objasni slijedece:

Sta je bilo sa pounijacenim Srbima?
Gde su ti ljudi?
Danas vise nema unijata, sta je bilo sa njima?

Samo ozbiljne odgovore bez provokacija!
Gle, kad netko napise da je 1850. u Dalmaciji bilo "oko 600.000 unijata" smjesta zaboravi sva njegova djela i tvrdnje jer su - neistinite.

Pa Dalmacija u to doba nije imala vise od 300 tisuca ljudi, i katolika i pravoslavnih (ni danan, 150 godina poslije nema puno vise). A Simo M. je pisac... mastovit, jaaaako mastovit.

Naravno, sad bi se moglo raspraviti i to kakvi su to Srbi koji su doselili u Dalmaciju. Jesu li to tek Vlasi koji su djelovanjem SPC-a prevedeni na srpstvo? Zasto je Hrvatski sabor odmah nakon doseljenja tih ljudi imenovao osobe zaduzene za "pitanja doseljenih Vlaha"?

Inace, ja sam porijeklom Dalmatinac, sa sacuvanim obiteljskim podacima u maticnim knjigama katolicke zupe daleko ranije nego li su Vlasi (Srbi) dosli u Dalmaciju. Prema tome, ja nisam unijat.
Quote
Share

Bijeli
Bijeli

September 22nd, 2002, 9:55 pm #7

Osobno smatram da ne neopodno da se kao Hrvati suocimo sa istinom o masivnom postotku pohrvacenih Srba u ukuponom udijelu u Hrvata (osobno znam mnoge koji su toga podrijekla ali kriju pred mnogima)!

---------

Vatikan je od kraja 17. do kraja 19. stoljeca pokatolicio vise stotina tisuca Srba u Dalmaciji i drugim oblastima danasnje lijepe nase hrvatske (specificno Konavle, Dubrovnik, Hercegovina, Dalmatinska Zagora, Lika, Slavonija).

Srbi su prvo postajali "unijati" (bogosluzenje je ostalo pravoslavno, ali je morao da se prizna papa), a vrlo brzo su ih "preorjentisali" u "prave" katolike. Od ovih bivsih Srba uvek se formirala udarna snaga vatikanskih zlocinaca, u 2. svjetskom ratu to su bile "ustase", u poslednjem desetljecu razne drzavne i privatne vojske i paravojske.

Uvjeren sam da su svi hrvati koji vole posjecivati srpske sajtove da provociraju upravo potomci onih pokatolicenih Srba, jer kao konvertiti i nesvjesno zele da se ogranice od Srba, koji su im, kako rece Simo Matavulj, "zivi prijekor".

Ako ovo nije istina, neka mi neko od ostalih hrvata objasni slijedece:

Sta je bilo sa pounijacenim Srbima?
Gde su ti ljudi?
Danas vise nema unijata, sta je bilo sa njima?

Samo ozbiljne odgovore bez provokacija!
Eto, sokci - jucerasnji unijati, a prekjucerasnji Srbi sami se javljaju, niko ne mora da ih zove, iz "hrvatske" Dalmacije:

http://www.vstsi.hr/

----------------

Ako si iz Dalmacije, onda dobro znas na koju stranu je okrenut oltar u katolickim, a na koju u pravoslavnim crkvama.

Laz becke istorijske skole da su Srbi u Dalmaciju dosli tek u 16.-17. veku lako pobijaju crkve u ovoj oblasti. Pogledaj kako su gradjene crkve iz 11.-12. veka u Dalmaciji, pa sve do unijacenja Srba, a pogledaj kako se grade katolicke crkve.

-------------

Zar ovo nisu reci vuka u jagnjecoj kozi? Katolicki "nadbiskup beogradski" Perko:

Unijacenje stvar proslosti

Ima li zaista mogucnosti za priblizavanja Katolicke i Pravoslavane crkve u celini i moze li se na pragu treceg milenujuma prevazici ono sto pravoslavni kao "mentalitet unijatske agresivnosti" prebacuju Vatikanu?

- To spocitavanje unijatske agresivnosti danas nema nikakvu tezinu. To je anahronizam i secanje na proslost. Katolicka crkva nema nikakvih unijatskih metoda za buducnost. Ideal tog priblizavanja je zajednistvo crkava koje bi ostale takve kakve jesu, u toj svesti da smo jedna Crkva Hristova.

Odakle dolazi ovo spocitavanje unijatizma i prozelitizma Katolickoj crkvi, ne znam. Sigurno su u svetu jos na delu sile zla, koje razjedinjavaju, razdvajaju hriscane i hriscanske crkve. Nadam se da ce to na neki nacin biti prevazidjeno, jer mi katolici bas u nasledniku apostola Petra vidimo tu sigurnost koja dolazi iz Hristovog obecanja da crkva nece biti pobedjena od sile zla.

Quote
Share

Horus
Horus

September 22nd, 2002, 9:57 pm #8

Osobno smatram da ne neopodno da se kao Hrvati suocimo sa istinom o masivnom postotku pohrvacenih Srba u ukuponom udijelu u Hrvata (osobno znam mnoge koji su toga podrijekla ali kriju pred mnogima)!

---------

Vatikan je od kraja 17. do kraja 19. stoljeca pokatolicio vise stotina tisuca Srba u Dalmaciji i drugim oblastima danasnje lijepe nase hrvatske (specificno Konavle, Dubrovnik, Hercegovina, Dalmatinska Zagora, Lika, Slavonija).

Srbi su prvo postajali "unijati" (bogosluzenje je ostalo pravoslavno, ali je morao da se prizna papa), a vrlo brzo su ih "preorjentisali" u "prave" katolike. Od ovih bivsih Srba uvek se formirala udarna snaga vatikanskih zlocinaca, u 2. svjetskom ratu to su bile "ustase", u poslednjem desetljecu razne drzavne i privatne vojske i paravojske.

Uvjeren sam da su svi hrvati koji vole posjecivati srpske sajtove da provociraju upravo potomci onih pokatolicenih Srba, jer kao konvertiti i nesvjesno zele da se ogranice od Srba, koji su im, kako rece Simo Matavulj, "zivi prijekor".

Ako ovo nije istina, neka mi neko od ostalih hrvata objasni slijedece:

Sta je bilo sa pounijacenim Srbima?
Gde su ti ljudi?
Danas vise nema unijata, sta je bilo sa njima?

Samo ozbiljne odgovore bez provokacija!
Hrvati su kao doseljeni Slaveni, pogotovo u svojim prvim stoljecima nakon dolaska na Jadran, stalno zivjeli na razmedji Istoka i Zapada. Tako je i bizantski utjecaj na njih (pogotovo graditeljstvo, pismo...) bio vrlo znacajan.

Papa Ivan VIII. je jos 21. svibnja 879. "služio svetu misu u kojoj je podigao ruke k nebu i blagoslovio Branimira, sav hrvatski narod i svu njegovu zemlju", a Hrvati su ipak jos dugo nakon toga zivjeli s dalmatinskim gradovima pod kontrolom Bizanta u neposrednom susjedstvu.

---------------------

Bijeli, ako neka odrasla osoba zeli prijeci na katolicizam - tko si ti da mu to uskratis? Pa ljudi masovno postaju budisti, hinduisti, Jehovini svjedoci... Sigurno puno vise pravoslavnih bira druge, nekrscanske vjere. To ti ne smeta?
Quote
Share

Bijeli
Bijeli

September 22nd, 2002, 9:59 pm #9

Osobno smatram da ne neopodno da se kao Hrvati suocimo sa istinom o masivnom postotku pohrvacenih Srba u ukuponom udijelu u Hrvata (osobno znam mnoge koji su toga podrijekla ali kriju pred mnogima)!

---------

Vatikan je od kraja 17. do kraja 19. stoljeca pokatolicio vise stotina tisuca Srba u Dalmaciji i drugim oblastima danasnje lijepe nase hrvatske (specificno Konavle, Dubrovnik, Hercegovina, Dalmatinska Zagora, Lika, Slavonija).

Srbi su prvo postajali "unijati" (bogosluzenje je ostalo pravoslavno, ali je morao da se prizna papa), a vrlo brzo su ih "preorjentisali" u "prave" katolike. Od ovih bivsih Srba uvek se formirala udarna snaga vatikanskih zlocinaca, u 2. svjetskom ratu to su bile "ustase", u poslednjem desetljecu razne drzavne i privatne vojske i paravojske.

Uvjeren sam da su svi hrvati koji vole posjecivati srpske sajtove da provociraju upravo potomci onih pokatolicenih Srba, jer kao konvertiti i nesvjesno zele da se ogranice od Srba, koji su im, kako rece Simo Matavulj, "zivi prijekor".

Ako ovo nije istina, neka mi neko od ostalih hrvata objasni slijedece:

Sta je bilo sa pounijacenim Srbima?
Gde su ti ljudi?
Danas vise nema unijata, sta je bilo sa njima?

Samo ozbiljne odgovore bez provokacija!
Nemoj sad da vrdas. U primorju su Mlecani stoljecima gradili crkve po katolickom obrascu, kao i u delovima Hrvatske koji su drzali Madjari. Jos odtkad je Rim otpao od Hriscanske Crkve 1054. godine Vatikan je strogo zapovedao gradnju crkvi po obrnutom obrascu.

Nijedan katolicki biskup ne bi blagoslovio da se izgradi crkva po starom obrascu ("sizmatickom", kako su oni govorili).

Meni ni iz dzepa ni u dzep, ali materijalne istorijske dokaze ne mozes pobiti, kao sto ih ne mogu pobiti ni siptari danas, ma koliko se trudili da uniste i zatru crkve i spomenike na Kosovu i u Metohiji.

-------------------

Pa nitko ne brani nikome da predje na katolicizam. Stvar je u tome sto se fizickom silom, iznudjivanjem, ubistvima svestenika i uglednih domacina, uskracivanjem mogucnosti za prehranu ... narod prevodio na unijatstvo.

Zasto prvo na unijatstvo ("sve ostaje po starom, samo priznajte papu rimskog"), ako je dobrovoljno? Znam stare srpske porodice iz Dalmacije koje mogu da nabroje sve svoje zrtve od 17. veka do danas u razlicitim talasima "unijacenja" i pokatolicavanja.

Ista situacije je bila i u Ukrajini, ali tamo se zadrzala unijatska crkva. Zasto nema vise unijata u Dalmaciji i drugim delovima gde su unijaceni Srbi?
Quote
Share

Andreas
Andreas

September 22nd, 2002, 10:01 pm #10

Osobno smatram da ne neopodno da se kao Hrvati suocimo sa istinom o masivnom postotku pohrvacenih Srba u ukuponom udijelu u Hrvata (osobno znam mnoge koji su toga podrijekla ali kriju pred mnogima)!

---------

Vatikan je od kraja 17. do kraja 19. stoljeca pokatolicio vise stotina tisuca Srba u Dalmaciji i drugim oblastima danasnje lijepe nase hrvatske (specificno Konavle, Dubrovnik, Hercegovina, Dalmatinska Zagora, Lika, Slavonija).

Srbi su prvo postajali "unijati" (bogosluzenje je ostalo pravoslavno, ali je morao da se prizna papa), a vrlo brzo su ih "preorjentisali" u "prave" katolike. Od ovih bivsih Srba uvek se formirala udarna snaga vatikanskih zlocinaca, u 2. svjetskom ratu to su bile "ustase", u poslednjem desetljecu razne drzavne i privatne vojske i paravojske.

Uvjeren sam da su svi hrvati koji vole posjecivati srpske sajtove da provociraju upravo potomci onih pokatolicenih Srba, jer kao konvertiti i nesvjesno zele da se ogranice od Srba, koji su im, kako rece Simo Matavulj, "zivi prijekor".

Ako ovo nije istina, neka mi neko od ostalih hrvata objasni slijedece:

Sta je bilo sa pounijacenim Srbima?
Gde su ti ljudi?
Danas vise nema unijata, sta je bilo sa njima?

Samo ozbiljne odgovore bez provokacija!
Nemojte da se lazete ... kolko sam gledao karte iz srednjeg veka , danasnja Dalmacija je bila katolicka, mislim da nije bilo nikakvih "unijacenja", jer slika iz 1054 godine kad se kriscanstvo razcepilo na katolike i pravoslavce je jednaka danasnjoj....

pogledajte malo karte....jedino je danas vecina severne Evrope protestantska, a granica podeljenja zapad (katoliki), istok (pravoslavci) je ostala prakticno jednaka sve od te 1054 godine.....

ne znam zasto se vi junjaki tolko "palite" na taj vas katolicizam i pravoslavje ... mislim da je to zbog toga sto se bili 50 g. komunisti i sad se svi imate za neke "velike" pravoslavce ,"velike" katolike i slicno...

pravi kriscan ne izpostavlja toliko svoju crkvenu opredeljenost kao to vi radite ... niste vi kriscani, nego jos uvek komunisti, samo se iza toga krijete...

A ne znate vi budale , da crkva jos nikom nije pomogla, nego si ti onaj koji dajes crkvi novac...
i koga sad boli k.... dal je neko pravoslavac ili katolik ili protestant....?

die Republikaner,
Andreas (Janez )
Quote
Share